Ovo je priča o dvojici prijatelja koji su se šetali zajedno po pustinji. Odjednom po putu su se počeli raspravljati i jedan je udario drugog. Udareni se osetio povredjen, ali bez reči napisao je ovo na pesku: „DANAS SAM DOBIO UDARAC OD MOG NAJBOLJEG PRIJATELJA“
Produžili su tako sve dok nisu našli jednu oazu gde su se odlučili okupati. Onaj što je dobio udarac zamalo da se nije udavio kupajući se, ali život mu je spasio onaj drugi. Kad je došao sebi taj što se umalo nije udavio, urezao je na jednom kamenu:
„DANAS MI JE MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ SPASIO ŽIVOT!“
Prijatelj koji je udario svog najboljeg prijatelja pitao ga je: „Kada sam te udario – ti si napisao na pesku, a sad urezuješ u kamen – Zašto?“ Prijatelj mu je odgovorio: „Kad neko napravi nešto loše, to trebamo zapisati na pesku da bi vetrovi izbrisali, ali kad neko uradi dobro, to trebamo izgravirati na kamenu da ga ništa ne može izbrisati!“
NAUČI SE DA ZAPISUJEŠ „RANE“ NA PESKU, A
„SREĆU“ UREŽI U KAMEN.
Svaka cast Mico pricica je stvarno extra 😀
By: smizla93 on 5 јуна, 2010
at 7:44 pm
Hvala, Šmizlo! 🙂
By: Milica on 5 јуна, 2010
at 7:47 pm
„Kad neko napravi nešto loše, to trebamo zapisati na pesku da bi vetrovi izbrisali, ali kad neko uradi dobro, to trebamo izgravirati na kamenu da ga ništa ne može izbrisati!“
I like it… 🙂
By: katarinavelika on 6 јуна, 2010
at 1:42 pm
Drago mi je! 🙂
By: Milica on 6 јуна, 2010
at 1:48 pm
[…] текст преузет са Два пријатеља […]
By: Два пријатеља | духовна оаза on 22 јануара, 2016
at 9:46 pm