Zašto si došao,
a ja te nisam zvala?
Ja nikada ne zovem ljubav,
ona mi dođe sama.
Nezvani gost donese
ponekad više radosti.
Zašto si došao,
a ja te nisam zvala?
I kad te ne zovem,
na tebe ipak čekam.
Uđi, meni su uvek
snovi dragi gosti.
Žena je uvek nekog
željna i sama.
I žena uvek sanja.
Uđi; reći će: sanjari.
Uđi; reći će: lude.
A ima ih koji će reći
da smo starinska deca
što namerniku s puta
iznose hleb i so.
A sve je novo u meni…
U ove dane snova
ja ništa nemam
sem želje da život bude
dolinom topline ljudske
put njihov respleteni
kojim dolaziš i ti,
nezvani gost.
Објављено од стране: Milica | 15 децембра, 2010
Nezvani gost – Mira Alečković
Објављено у Poezija
Оставите одговор