Život je čudan, zar ne?
U jednom trenutku ti se čini da si sve shvatio ili napokon nešto počneš planirati,
obuzme te uzbuđenje i pomisliš da znaš kamo ideš, ali tada odjednom staza skrene,
putokazi se pomaknu, vetar promeni smer, sever je iznenada na jugu, zapad na istoku, a ti..
Ti si izgubljen.
Tako je lako izgubiti put, izgubiti smer.
U životu je malo toga sigurno, ali sigurno je da moraš trpeti posledice svojih dela.
Stvari, jednostavno, moraju ići svojim tokom.
Sesilija Ahern
🙂 Stavri da… ali nekako ti moras da ides svojim…
By: Branko Baćović on 26 јула, 2012
at 2:50 pm
Pa, da.. Svako svojim putem 🙂
By: Milica on 2 августа, 2012
at 9:56 pm
Ili da se pustiš da te voda nosi, kao one patke ili labudove koje kad posmatraš čini ti se da klize. Kakav je to mir. To je posledica dobrih dela. Posledice loših, hm… recimo opasni slapovi!
By: tanjatg on 30 јула, 2012
at 3:36 pm
Upravo tako.. Slikovito dočarano 🙂
By: Milica on 2 августа, 2012
at 9:56 pm